Naša tri mozga

izvadak iz knjige From Chaos to Coherence: The Power to Change Performance, Doc Childre i Bruce Cryer

Čini se da su tri mozga – uma, utrobe i srca – međusobno umreženi, djelujući jedan na drugog svih 24 sata, od čega se većina odvija bez da smo toga svjesni.

Inteligencija je nekad bila toliko jednostavna. Dobri su geni jamčili visoki IQ koji Vam je omogućio školovanje na prvoklasnom fakultetu, što je pak utrlo put do sjajnog posla, prekrasne obitelji i izvrsne karijere. Tako dugo dok ste bili dio inteligencije ili poslovne elite.

Tada je nastupila stvarnost.

Mnogi su ljudi počeli sumnjati u to da je IQ točan pokazatelj stvarne inteligencije, one koja je potrebna da bi se vodio sjajan život, imalo dobre odnose i da bi osoba bila stvarno uspješna. Intuitivno su mnogi ljudi znali da IQ ne mjeri prirođenu oštroumnost, kreativnost, umjetnički dar ili emocionalnu osjetljivost.

Ljudsko je tijelo nevjerojatni sistem – otprilike 7 trilijuna stanica  s nevjerojatnim nivoom fizičkog i biokemijskog koordiniranja neophodnog samo da bi se okrenula stranica, zakašljalo ili vozio automobil. Kad razmislite koliko malo o tome morate razmišljati, sve to postaje još više zapanjujuće. Kada ste zadnji put podsjetili svoje srce da kuca, vaša pluća da se šire i stežu ili vaše probavne organe da luče ispravne biokemikalije u pravo vrijeme? Ovi, kao i milijarde drugih procesa se odvijaju nesvjesno tijekom cijelog našeg života. Naša inteligencija upravlja cijelim sistemom, velikim dijelom nesvjesno. Ono što postaje sve očitije je to da na sve naše procese u biti utječe ono što svjesno činimo: što mislimo, što osjećamo, kako reagiramo. Istraživanja su dovela do jasnog zaključka da nesposobnost efikasnog upravljanja samim sobom vodi do preranog starenja, umanjenog nivoa svijesti, pa čak i do blokade pristupa našoj prirođenoj inteligenciji.  Istina je i obratno: povećana interna koherencija vodi do veće efikasnosti u svim psihološkim sistemima, kao i do veće kreativnosti, prilagodljivosti i fleksibilnosti.

Ovo je okvir za prvu temu u internoj samoupravljanoj dinamici:

Razumijevanje ljudskih procesa – mentalnih, emocionalnih i fizičkih – nužno je za stvaranje održive organizacijske transformacije. Novi model ljudske inteligencije daje indicije.

Mnogostruka inteligencija došla je u modu tijekom proteklih dvadeset godina, pri čemu je svaki tip inteligencije jedinstvena dimenzija onoga što to znači biti u potpunosti čovjekom. Zapanjujuće su paralele između razvoja informatike i evolucije našeg razumijevanja ljudske inteligencije. Pred 30 godina su jednostavna računala i ljudski mozak smatrani najvišim izvorom cjelokupne inteligencije  u svojim odnosnim domenama: pametno računalo, glupi terminal; inteligentne sive ćelije, organi koji jednostavno slijede zapovjedi. Eksplozija računalne moći mikroprocesora je značila pametna stolna računala koja se povezuju s drugim računalima. Uskoro je mreža postala računalo a povezivost značila povećanu inteligenciju, ili barem povećan pristup informacijama. U isto su vrijeme znanstvenici počeli otkrivati da je  ljudska obrada informacija puno više distribuirana nego što se to prije mislilo. Možda je za nas najizazovnije u svezi centralizirane inteligencije bilo otkriće da inteligencija nije ograničena samo na sive stanice unutar ljudske lubanje.

Neutralni krugovi su putovi u našem mozgu koji se razvijaju kako učimo nove načine ponašanja i nove vještine. Oni s nama rastu i razvijaju se. Nakon rođenja u mozgu već postoji nekih 100 bilijuna neurona, međutim relativno je  mali broj krugova formiran što predstavlja razlog da je ljudsko dijete toliko ovisno o drugima tijekom prvih godina svog života. Na koji se način neuroni međusobno povezuju u velikoj je mjeri determinirano time što dijete doživljava, kao i ljudskim društvenim faktorima u okruženju. Njihovo povezivanje s drugim neuronima tvori neutralne krugove – koordinatnu mrežu koja u značajnoj mjeri utječe na percepciju i naučeno ponašanje. Oni su skladište memorije. Međutim, neutralne mreže postoje,osim u mozgu, i u drugim dijelovima tijela. Počeo je lov na više inteligencije.

Otkvačivanje neurona

Nakon što je osnovni obrazac uspostavljen, potrebno je značajno fokusiranje i energija kako bi se postiglo rekonfiguriranje neutronskih krugova. To ne znači da mozak ne može biti „prežičen“; za to je samo potrebno više energije. Jednom kad je obrazac mišljenja uspostavljen, on postaje „misaoni sklop“, što znači da su naše percepcije i odgovori vezani uz taj obrazac. Navedeno ograničava naš opseg mogućnosti i prilagodljivosti. Ukoliko ste se ikada pitali zbog čega je promjena obrasca ponašanja toliko složeno iskustvo, jeste li ikada pokušali otkvačiti neuron? Koncept inteligencije je zahtijevao određeno ažuriranje obzirom da je navedena informacija razotkrivena. Ograničavanje naše definicije inteligencije na mentalni kapacitet opstruiralo bi novo shvaćanje cjelokupnog ljudskog sistema kao inteligentnog. Inteligencija posjeduje mnoge dimenzije.

Inteligencija skroz-naskroz

Sada je poznato da složene neutronske strukture postoje ne samo u mozgu, već i u crijevima i srcu. Neurokemikalije, nositelji informacija živčanog sistema, proizvode se u ogromnim količinama i u navedenim organima. Te kemikalije utječu na rad mozga i doslovno svakog drugog organa u tijelu. Istraživači su nekoliko godina proučavali entrički živčani sistem, složeni niz živaca koji se nalaze u crijevima. Ova razgranata mreža neurona i i neurokemikalija je toliko sofisticirana i složena da se sada naziva crijevnim mozgom. Njezina aktivnost direktno utječe na funkciju mozga. Više je neurona u crijevima – oko 100 milijuna – nego u cijeloj kralježnici i čini se da na crijevni mozak značajno utječu naše emocije. Jeste li ikada osjetili „leptiriće“ u želucu ili „čvor“ kad ste bili zabrinuti? Većina gastrocrijevnih poremećaja sadrži snažnu emocionalnu komponentu što će vam potvrditi svaki pacijent koji ima kolitis ili student koji odlazi na ispit.

Osjećaj ‘u želucu’

Osjećaj u želucu (gut feeling) kojem mnogi ljudi vjeruju ima biološke korijene. „Smatran jednim entitetom (crijevni mozak) predstavlja mrežu neurona, neuronskih prijenosnika i proteina koji prenose poruke između neurona i stanica poput onih u pravom mozgu i složenog kruga koji omogućava neovisno djelovanje,učenje, pamćenje i kako se kaže, stvaranje osjećaja iz utrobe“ kako je navedeno u jednom članku New York Timesa. U mnogim se tradicijama područje naše anatomije smatra izvorom moći i inteligencije.

Mozak u srcu

Objavljeno je novo istraživanje koje u potpunosti restrukturira naša stajališta o inteligenciji. Ovi novi podaci pokazuju da unutar ljudskog srca postoji sofisticirani umreženi živčani sistem. Kardiolog koji se bavi istraživanjem, J.A.  Armour, M.D., sa Dalhousie sveučilišta u Nova Scotiji, naziva ovaj umreženi živčani sistem srca malim mozgom unutar srca. On ima moćne, visoko sofisticirane sposobnosti i značajno utjeće na funkcije i srca i mozga. Neurokemikalije poput norepinephirina i dopamina, za koje se prije vjerovalo da se proizvode samo u mozgu i živčanom sistemu, proizvode se i u srcu, kao i hormoni poput ANF, poznatog kao hormon ravnoteže. Čini se da navedeno direktno utječe na funkciju mozga. Baš kao što mozak utrobe dopušta samostalno djelovanje, učenje, pamćenje i proizvodnju „osjećaja utrobe“ tako i postojanje mozga srca pomaže objasniti široki opsseg osjećaja povezanih sa srcem.

Umrežena inteligencija

Čini se da su tri mozga – uma, utrobe i srca – međusobno umreženi, djelujući jedan na drugog svih 24 sata, od čega se većina odvija bez da smo toga svjesni. Stres i emocionalni poremećaji negativno utječu na skladno funkcioniranje navedena tri inteligentna sistema.

U svojoj knjizi Descartes Error: Emotion, Reason and the Brain,  neuroznanstvenik Antonio Damasio nudi dokaze da se emocije i intelektualne funkcije obrađuju u različitim dijelovima mozga, koje se nakon toga integriraju u prefrontalnom korteksu. Nazor da je inteligencija potpuno cerebralna aktivnost koja nije opterećena i na koju ne djeluju emocije, iskazan je u ovoj, kao i u mnogim drugim recentnim istraživanjima smatra se zastarjelim i pogrešnim mitom. Emocije imaju glavnu ulogu u razvoju i funkcioniranju uma. Jasno je da emocije imaju određenu ulogu u svakodnevnim aktivnostima. Sjetite se zadnje loše odluke donesene u vašoj organizaciji. Da li je u tome imala određenu ulogu i pogrešna emocija? Je li netko pretjerano reagirao i stvorio politiku temeljenu na ishitrenim reakcijama? Da li su reaktivne emocije u organizaciji imale ključnu ulogu u toj nesretnoj odluci? Vjerojatno jesu.

Emocionalna inteligencija

Daniel Goleman, doktor medicinskih znanost koji je educiran na sveučilištu Harvard i koji o znanosti piše za New York Times, popularizirao je koncept emocionalne inteligencije u svojoj knjizi istog naslova; potaknuo je pokret istraživača i konzultanata koji nastoje shvatiti vezu između emocija i performanse. Goleman navodi mnoge primjere studija koje pokazuju da su emocionalna uravnoteženost i samosvjesnost presudne za uspjeh u svim aspektima življenja. Smatra da moramo početi cijeniti emocionalne vještine barem jednako toliko koliko cijenimo intelektualne vještine, budući da je standardni IQ vrlo rijetko točan pokazatelj osobne ili profesionalne učinkovitosti. Daje sažetak onoga na što se odnosi emocionalna inteligencija, a radi se o slijedećim sposobnostima:

Samosvijest

Upravljanje samim sobom

Društvena svijest

Upravljanje odnosima

Navedeno bi se moglo sažeti kao vještine upravljanja samim sobom kao i međuljudskim vještinama. Velik broj istraživača i edukatora je prihvatio okvir emocionalne inteligencije budući da ona vrednuje naše iskustvo u tome što determinira uspjeh ili neuspjeh organizacije, kao i osobnu koherenciju ili kaos.

Budimo iskreni, našim organizacijama i našim životima bi bio od koristi korištenje puno više ovih karakteristika nego što ih trenutačno pokazujemo. Vjerujemo da je u doba kaosa, ispravno ili neispravno upravljanje emocijama  važnije u determiniranju dugoročnog uspjeha neke organizacije , nego što su to uspjeh nekog proizvoda ili poboljšanje procesa. To je posebo vidljivo kod novih tvrtki koje doživljavaju brz uspjeh ali koje nisu pripremljene za poslovne realnosti kao što su to velike starije organizacije ili institucije koje poznaju emocionalna previranja i slabe strane svojih zaposlenika. Isto je tako istina da je 80% Fortuna 500 kompanija koje su postojale 1970. godine nestalo s tog popisa.