{"id":3560,"date":"2026-10-12T19:40:38","date_gmt":"2026-10-12T19:40:38","guid":{"rendered":"https:\/\/tockapromjene.net\/?p=3560"},"modified":"2026-10-12T20:08:52","modified_gmt":"2026-10-12T20:08:52","slug":"svaki-dah-ima-svoj-trag-u-mozgu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tockapromjene.net\/?p=3560","title":{"rendered":"Svaki dah ima svoj trag u mozgu!"},"content":{"rendered":"
\n
Znanstvenici s Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta u San Diegu objavili su u \u010dasopisu Journal of Neuroscience<\/em> da mozak ne bilje\u017ei samo da di\u0161emo, nego i kako di\u0161emo. Elektri\u010dna aktivnost u dubokim podru\u010djima mozga povezanima s mi\u0161ljenjem, emocijama i pam\u0107enjem prati oblik svakog pojedinog udaha i izdaha, s precizno\u0161\u0107u od jedne milisekunde. Svaki je dah druk\u010diji, a mozak tu razliku osje\u0107a.<\/strong><\/div>\n
<\/div>\n
Dah je vi\u0161e od broja: mozak prati oblik svakog udaha i izdaha<\/strong><\/div>\n<\/div>\n
\n

Veza izme\u0111u daha i uma stara je koliko i ljudska misao. Stari Grci smatrali su da su plu\u0107a sjedi\u0161te mi\u0161ljenja, osje\u0107aja i promi\u0161ljanja. Gr\u010dka rije\u010d pneuma<\/em> i latinska spiritus<\/em> zna\u010dile su istodobno dah i \u017eivotnu silu, a i dana\u0161nja rije\u010d \u201einspiracija\u201d izvorno zna\u010di udah. <\/strong>Koliko mo\u017eemo zaklju\u010diti, mi smo jedna od rijetkih \u017eivotinjskih vrsta koje mogu svjesno kontrolirati vlastito disanje, \u0161to je fascinantno. \u017divotinje mogu nju\u0161iti i raditi sli\u010dne stvari, ali mi mo\u017eemo usporavati i kontrolirati disanje u mjeri u kojoj to druge \u017eivotinje ne mogu. Neki evolucijski psiholozi smatraju da je upravo to omogu\u0107ilo razvoj jezika.<\/p>\n

Suvremeni kognitivni znanstvenici otkrili su jo\u0161 izravnije veze. Disanje mo\u017ee sna\u017eno utjecati na pam\u0107enje, na usmjeravanje pozornosti prema osjetilnim podra\u017eajima i na osjetljivost za emocije poput tjeskobe. Nova istra\u017eivanja ipak upu\u0107uju na to da je odnos izme\u0111u disanja i mi\u0161ljenja jo\u0161 prisniji i suptilniji nego \u0161to se dosad pretpostavljalo.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Tim znanstvenika s Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta u San Diegu (UC San Diego) otkrio je da elektri\u010dni signali u dubokim limbi\u010dkim i kortikalnim podru\u010djima mozga prate specifi\u010dan oblik svakog pojedinog udaha i izdaha,<\/strong> s precizno\u0161\u0107u od jedne milisekunde, gotovo poput otiska prsta. Rezultate su objavili u recenziranom \u010dlanku u \u010dasopisu \u00a0Journal of Neuroscience<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

Ne treba mjeriti samo broj udaha i “dubinu” daha<\/h5>\n
\n

Dah je vi\u0161e od obi\u010dnog broja udaha u minuti. Sama ta brojka nam ne govori kako je ritam disanja kompleksan i promjenjiv \u00a0(a jest, i unutar ritma disanja jedne osobe, i kada usporedimo vi\u0161e ljudi). \u00a0Dapa\u010de kada govorimo o tome da netko di\u0161e brzo ili polako, plitko ili duboko, govorimo samo o povr\u0161noj slici.<\/p>\n<\/div>\n

\n

Jer disanje je nevjerojatno slo\u017eeno. U ritmu disanja se krije golema koli\u010dina informacija. Nijedan dah nije isti kao prethodni. Udah je obi\u010dno kra\u0107i, a izdah dulji, pa krivulja jednog daha podsje\u0107a na peraju morskog psa. Ponekad nakratko prestanemo disati, ponekad duboko udahnemo, a ponekad di\u0161emo plitko ili isprekidano. Ponekad di\u0161emo neobi\u010dno brzo, uz kratke, isprekidane udisaje, poput dvostrukih ili trostrukih udaha. \u010ce\u0161\u0107e se to mo\u017ee primijetiti kod malog djeteta koje pla\u010de i hvata zrak u kratkim, naglim udisajima.<\/p>\n<\/div>\n

\"\"<\/h5>\n
Koja su obilje\u017eja disanja mjerili?<\/h5>\n

U ovom istra\u017eivanju pratili su oblik vala disanja (kao \u0161to ga mi pratimo u vje\u017ebanju s HRV alatima – HeartMath). Prikazali su svaki dah \u00a0kao val \u010diji uspon i pad prate protok zraka pri udahu i izdahu. Za svaki dah bilje\u017eili su kada udah po\u010dinje, kada prelazi u izdah, koliko zraka prolazi, kojom brzinom i koliko se dugo protok smiruje. Mjerili su protok zraka kroz nos te pokrete prsnog ko\u0161a i trbuha.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Te su podatke usporedili s elektri\u010dnom aktivno\u0161\u0107u snimljenom izravno iz mozga 16 osoba s epilepsijom otpornom na lijekove. Takvi pacijenti radi lije\u010denja i do dva tjedna borave u bolnici s elektrodama ugra\u0111enima u mozak. Ta im okolnost omogu\u0107uje da sudjeluju u istra\u017eivanju koje bi ina\u010de bilo neizvedivo.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Za\u0161to ba\u0161 tako? Uobi\u010dajene metode imaju ograni\u010denja. Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) dobro pokazuje gdje se u mozgu ne\u0161to doga\u0111a, ali kasni nekoliko sekundi za stvarnom aktivno\u0161\u0107u neurona. EEG s povr\u0161ine glave je brz, ali ne mo\u017ee to\u010dno odrediti izvor signala. Elektrode u samom mozgu daju i to\u010dno mjesto i to\u010dno vrijeme.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\n
\u0160to su otkrili?<\/h5>\n

Oblik svakog pojedinog daha usko je povezan s oblikom elektri\u010dne aktivnosti u podru\u010djima mozga povezanima s mi\u0161ljenjem, emocijama i pam\u0107enjem. Dulji udah, sporiji izdah ili promjena u ritmu i ja\u010dini daha odra\u017eavaju se u odgovaraju\u0107im obrascima mo\u017edane aktivnosti.<\/p>\n

Otkrili su da elektri\u010dni napon u mozgu, duboko u podru\u010djima u kojima su bilje\u017eili aktivnost, prati oblik svakog pojedinog na\u0161eg udaha i izdaha s precizno\u0161\u0107u od jedne milisekunde.<\/h5>\n

Mozak dakle ne bilje\u017ei samo \u201eudi\u0161em\u201d ili \u201eizdi\u0161em\u201d, nego prati informacije sadr\u017eane u svakom dahu, dah po dah. Veza izme\u0111u disanja i mozga mnogo je bogatija nego \u0161to se dosad mislilo.<\/p>\n

Kako se to uklapa u ono \u0161to ve\u0107 znamo?<\/h5>\n

Znamo da u mozgu imamo otprilike 86 milijardi neurona koji me\u0111usobno komuniciraju elektri\u010dnim signalima.<\/p>\n

Tako\u0111er znamo da su kognitivni procesi, emocije i sli\u010dne pojave povezani s disanjem. Ljudi pamte bolje informacije na koje nai\u0111u tijekom udaha!
\nBrojni znanstveni dokazi podupiru i primjenu kontrole disanja za smanjenje tjeskobe<\/strong>. To je jedna od prvih stvari koje u\u010dite ako imate anksiozni poreme\u0107aj ili posttraumatski stresni poreme\u0107aj (PTSP): usmjeriti pozornost na disanje, osobito kada osjetite da po\u010dinje napad panike. Tijekom akutne epizode tjeskobe di\u0161emo br\u017ee i pli\u0107e. Ljude se tada u\u010di da poku\u0161aju polako i duboko disati.<\/p>\n

Disanje je istodobno nesvjesno i svjesno. Uglavnom di\u0161emo bez razmi\u0161ljanja, ali dah mo\u017eemo i namjerno usmjeravati, kao kad govorimo, pjevamo ili se pripremamo zaroniti. Tako disanje postaje most izme\u0111u voljnog i nevoljnog. Srce ne mo\u017eemo izravno usporiti, ali usporavanjem daha usporavamo i otkucaje srca. Ljudi su, koliko znamo, jedna od rijetkih vrsta koja tako precizno mo\u017ee upravljati dahom, a neki evolucijski psiholozi smatraju da je upravo to omogu\u0107ilo razvoj govora.<\/p>\n

Ovo istra\u017eivanje pokazuje da i elektri\u010dni napon u mozgu prati oblik svakog na\u0161eg udaha i izdaha s precizno\u0161\u0107u do jedne milisekunde.<\/p>\n<\/div>\n


\n\u0160to slijedi?<\/strong><\/p>\n

Istra\u017eiva\u010di \u017eele ispitati mijenja li se oblik disanja kod demencije, Alzheimerove bolesti i drugih neurolo\u0161kih stanja, budu\u0107i da se dosad pratila uglavnom frekvencija disanja. Tim \u017eeli istra\u017eiti bi li promjene u obliku daha i sr\u010danog ritma mogle unaprijed upozoriti da bi disanje moglo prestati. Autori jasno nagla\u0161avaju da ovo istra\u017eivanje jo\u0161 ne nudi takvu metodu predvi\u0111anja, nego okvir za budu\u0107a istra\u017eivanja.<\/p>\n

\n
<\/h5>\n

Za one koji \u017eele znati malo vi\u0161e: Zanimljivost iz razgovora s voditeljem istra\u017eivanja
\nIzvor: Nautilus<\/p>\n<\/div>\n

Istra\u017eivanje je vodila doktorandica Eena Kosik-Rose s Odsjeka za kognitivnu znanost, zajedno s profesorom Bradleyjem Voytekom, voditeljem tog odsjeka.<\/p>\n

\u201eJedno od temeljnih na\u010dela kognitivne znanosti jest da nismo samo mozgovi u posudi\u201d<\/strong>, ka\u017ee Voytek. \u201eNismo samo tranzistori, poput malih jedinica koje oda\u0161ilju binarne signale. Mi smo utjelovljena bi\u0107a. Na\u0161 mozak postoji unutar tijela koje se razvijalo u ovom slo\u017eenom svijetu<\/strong>, podlo\u017enom odre\u0111enim zakonima fizike, a ta utjelovljenost utje\u010de na na\u0161e kognitivne procese.\u201d<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

Za\u0161to ste odlu\u010dili raditi s pacijentima koji imaju epilepsiju otpornu na lije\u010denje?<\/strong><\/p>\n

Za rad s tom skupinom pacijenata postojala su dva razloga. Prvo, u neuroznanosti, kada \u017eelim saznati \u0161to radi tih 86 milijardi stanica u mozgu, mogu provesti odre\u0111ena mjerenja snimanjem mozga. Jedna od najpoznatijih metoda jest funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI), kojom se mjeri oksigenacija u mozgu. Kada je nekoliko milijuna neurona aktivno jer tro\u0161e energiju, mozak reagira tako \u0161to toj regiji dovodi veliku koli\u010dinu krvi bogate kisikom kako bi obnovio zalihe energije. Me\u0111utim, do toga dolazi tek nekoliko sekundi nakon aktivacije mo\u017edanih stanica.<\/p>\n

Neuroni, s druge strane, oda\u0161ilju signale u vremenskom rasponu od otprilike jedne tisu\u0107inke sekunde. To zna\u010di da je fMRI izvrstan za utvr\u0111ivanje mjesta u mozgu na kojem se ne\u0161to dogodilo, ali vrlo lo\u0161 za utvr\u0111ivanje to\u010dnog vremena doga\u0111aja.<\/p>\n

Druga poznata metoda stara je gotovo sto godina: EEG, odnosno elektroencefalografija. Na glavu se postavljaju elektrode kojima se mjere mo\u017edani valovi. Neuroni \u0161alju signale, a elektri\u010dna polja koja pritom nastaju \u0161ire se do unutarnje strane lubanje, poput vala koji udara o kameni zid i raspr\u0161uje se na sve strane. Ne mo\u017eete znati gdje se aktivnost dogodila.<\/p>\n

Drugi pristup koji se primjenjuje u neuroznanosti jest kirur\u0161ko istra\u017eivanje Otvori se dio lubanje i elektrode se ugra\u0111uju izravno u mozak. U ovom smo istra\u017eivanju uspjeli spojiti prednosti obaju pristupa. Sura\u0111ivali smo s neurokirurzima s Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta u San Diegu i Sveu\u010dili\u0161ta Iowa koji operiraju osobe s epilepsijom kako bi lije\u010dili njihove epilepti\u010dke napadaje.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, kratak odgovor glasi: da, \u010dinjenica da su sudionici imali epilepsiju otpornu na lije\u010denje utje\u010de na na\u0161e signale i rezultate, ali nam istodobno omogu\u0107uje provesti istra\u017eivanje koje ina\u010de ne bismo mogli provesti.<\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Istra\u017eivanje: Kosik-Rose E, Zhou G, Sheriff A, Rosenow JM, Schuele SU, Oluigbo CO, Teti SA, Koubeissi M, Mowla MR, Rhone AE, Kumar S, Dlouhy B, Zelano C, Voytek B. Cycle-by-cycle respiration waveforms are coupled with the shape of neural oscillations.<\/strong>
\nhttps:\/\/pmc.ncbi.nlm.nih.gov\/articles\/PMC13104959\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Elektri\u010dna aktivnost u dubokim podru\u010djima mozga povezanima s mi\u0161ljenjem, emocijama i pam\u0107enjem prati oblik svakog pojedinog udaha i izdaha, s precizno\u0161\u0107u od jedne milisekunde. Svaki je dah druk\u010diji, a mozak tu razliku osje\u0107a.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3576,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6,42],"tags":[],"class_list":["post-3560","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-promjenatocke","category-znanost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3560"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3560\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3579,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3560\/revisions\/3579"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3576"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tockapromjene.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}